06. Šest godina bez posla. Moć Božje Riječi

Čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi,
što dolazi iz usta Božjih.
(Mat 4,4)

Godine 1990, završila sam studije. Nažalost, tako se desilo se da je u to vrijeme bilo vrlo teško naći posao u mom kraju. To su bile godine ekonomske transformacije, kada su mnoga državna preduzeća bila zatvorena ili je pak smanjena zaposlenost. Suočila sam se sa perspektivom nezaposlenosti i zato sam – ubrzo nakon odbrane magistarskog rada – odlučila otići u inostranstvo, nadajući se da ću tamo naći posao. Prvo sam otišala u Njemačku, a zatim u Švicarsku. Suprotno mojim očekivanjima, nisam mogla naći posao u izganstvu. Moja skromna ušteda brzo je završila. Ponestalo mi je novca za uzdržavanje i istovremeno traženje posla. Pored toga, nisam imao prijatelja u inozemstvu koji bi mi mogli pomoći. Tako sam se vratila u Poljsku.

Nakon povratka još uvijek sam tražila posao. Međutim, pokazalo se da je situacija na tržištu rada u mom vojvodstvu bila još dramatičnija nego prije mog odlaska. Uprkos marljivoj potrazi, nisam mogla naći posao prema obrazovanju. Tek sam s vremena na vrijeme primala pojedinačne narudžbe od putničke agencije kao vodič na putovanjima s njemačkim i ruskim jezikom. U isto vrijeme pokušavala sam voditi naslijeđeno poljoprivredno dobro. Nažalost, zbog slabe snage, nedostatka mašina itd., bila sam prisiljena odustati od toga. Moja je majka još tada primila skromnu penziju. Zahvaljujući tome imali smo novca za hranu, ali penzija nije pokrila sve troškove. Srećom, živjeli smo u blizini šume. Ljeti smo tamo skupljali bobice i borovnice, a u jesen gljive, koje je moja majka prodavala na pijaci u gradu. Na taj smo način zarađivale sredstva za život.

Otkad sam se vratila iz inostranstva, moja majka je bila vrlo zabrinuta za moju budućnost. Duboko je osjećala da uprkos završenom studiju ne mogu naći posao. Takođe ju je boljelo što su dosadašnji napori (naporan rad, gubitak zdravlja na farmi) protraćeni. I meni je bilo jako teško zbog toga. Osjećala sam se krivom što ne radim profesionalno i razlog sam patnje moje majke. Smetalo mi je što – umjesto da financijski pomažem majci i pustim je da se odmara nakon godina napornog rada – ovisna sam o njoj i opterećujem je dodatnim teretom.

Na taj sam način izgubila šest godina na selu. Bilo je to vrijeme potpune pouzdanosti u Gospodina Boga. Vrijeme bližeg upoznavanja Stvoritelja kroz Riječ Božju i vrijeme dubljeg jedinstva s Isusom Kristom. Kao što sam već ranije spominjala, to je bilo razdoblje materijalnih nedostataka. Često nam je nedostajalo novca za hranu i naknade. Ali Bog mi je pokazao da “čovjek ne živi samo od kruha.” Naučio me da je prava hrana ona s Neba koja hrani dušu i daje stvarni život.

Preživjela sam ovu vrlo tešku fazu svog života zahvaljujući molitvi i svakodnevnom čitanju Svetog Pisma. Dobri Bog mi je dopustio da iskusim kako Njegova Riječ čudesno zasićuje dušu i umiruje srce. Svaki dan me hranio svojom Riječi, koja je postala moja duhovna hrana. Uživala sam u Božjoj riječi toliko da sam svaki dan osjećala snažnu glad za čitanjem Svetog Pisma. Da bih zadovoljila tu glad, izravno sam apsorbovala Bibliju, čitajući i razmišljajući satima Riječi sadržane u njoj. Sveto Pismo mi je postala izvor nade i utjehe tokom teškog perioda nezaposlenosti. Kroz svoju Riječ Bog me naučio ustrajnosti i strpljenju u podnošenju neugodnosti svakodnevnog života. Riječ Božja ojačala me i utješila. Nije mi dopuštala da se predajem lošim i očajnim mislima. Izgradilo moju vjeru i dalo mi povjerenje da će mi dobar i ljubavi prema meni puni Bog doći u pomoć. Snagu i osnaživanje crpila sam iz razmišljanja o Svetom Pismu. Riječ Božja oduvijek mi je bila podsticaj i davala mi nadu za promjenu situacije i pronalazak posla. U Starom zavjetu (posebno u Izaijinoj knjizi) i u Novom zavjetu našala sam mnoge riječi utjehe, uključujući:

Ako se i gore pomaknu i humovi se tresu, opet ljubav moja neće se odmaknuti od tebe i zavjet spasenja mojega neće se pomaknuti”, veli Gospod, tvoj milosrdnik. (Iz, 54,10)

Ne boj se; jer sam ja s tobom, ne gledaj plašljivo naokolo; jer sam ja Bog tvoj! Ja te krijepim, ja te pomažem, ja te podupirem jakom desnicom svojom. (Iz, 41,10)

Ne budite tjeskobno zabrinuti za život svoj, što ćete jesti i što ćete piti, ni za tijelo svoje, u što ćete se obući. Nije li život više od hrane i tijelo nije li više od odijela? Pogledajte na ptice nebeske! One ne siju, ne žanju, ne skupljaju u žitnice: Otac ih vas nebeski hrani. Nijeste li vi više vrijedni od njih? Tko od vas može svojim brigama produljiti život svoj i za jedan samo pedalj? I što ste tako tjeskobno zabrinuti za odijelo? Pogledajte na ljiljane u polju! Kako rastu! Ne rade i ne predu; A ipak kažem vam: Ni Salomon u svemu svojemu sjaju nije bio tako odjeven kao jedan jedini od njih. I kad Bog travu, što danas stoji na polju, a sutra se baca u peć, tako odijeva, koliko će više vas, malovjerni! Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti i ne pitajte: Što ćemo jesti? Što ćemo piti? Čim ćemo se odjenuti? Za sve to brinu se neznabošci. A zna Otac vaš nebeski, da vam to sve treba. Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati. (Matej 6,25-33)