20. Molitva ima moć da pokrene Nebo i Zemlju

Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete!

Kucajte i otvorit će vam se!.

Jer ko god moli, prima.

Ko god traži, nalazi. Ko kuca, otvara mu se. 

(Iz Evanđelja po Mateju. 7, 7-8)

Sljedeća priča je o moći posredničke molitve u “borbi”, koja se odigrala sa stambenom udrugom i povjerenikom za moj stan.

Godine 1999 sam odlučila kupiti novi stan. Tada sam radila u banci, imala sam visoke zarade, i  mogla sam dobiti bankovni kredit za kupovinu novog stana. Našla sam – po mom mišljenju – ispravnu i pouzdanu stambenu udrugu, koja je upravo gradila novo naselje. Nakon dugog razmišljanja, odlučila sam potpisati ugovor s udrugom i platila sam cijeli iznos za izgradnju. Kada je naselje izgrađeno,  dobila sam ključeve od stana i odmah se preselila u njega.

Godina 2004 – Stečaj udruge

Na žalost, nisam postala vlasnicom stana, jer nisam mogla potpisati ugovor kod notara. Zašto? Stambena udruga nedugo zatim našla se u vrlo teškoj financijskoj situaciji, a zatim u stanju stečaja (bankrota). Sud za stečajni postupak je imenovao povjerenika za upravljanje udrugom i za prodaju njene imovine.

U vrijeme početka stečajnog postupka, sve odluke dotadašnjeg odbora su izgubile pravnu moć. Zato nije bilo više moguće za mene nastaviti s potpisivanjem notarskog akta. Dakle nisam mogla postati pravni vlasnik stana. Kako sam tada saznala, čak sam mogla izgubiti stan i plaćeni doprinos za izgradnju. Pokazalo se, naime, da je zakonski vlasnik mog stana stambena udruga. Iz tog razloga, stečajni povjerenik mogao je učiniti s mojim stanom što god je htio. Naprimjer, mogao je prodati stan bez moje dozvole i deložirati me, a da mi ne vrati moj uplaćeni novac.   

Na taj način je počelo za mene vrlo teško razdoblje mog života, puno straha od gubitka stana (i istovremeno krova nad glavom), gubitka cijelokupnog novca uloženog u stan i neizvjesnu budućnost.

Pred kraj 2007 godine…

Tek pred kraj 2007, pojavila se mogućnost da će se riješiti moj problem sa stanom. Jednoga dana povjerenik je pozvao mene, kao i ostale stanare, koji baš poput mene, nisu bili zakonski vlasnici svojih stanova. Tokom sastanka, obavijestio nas je o mogućnosti potpisivanja notarskog akta. No, nažalost, bio je uslov – što prije moramo platiti dodatni iznos novca. Povjerenik nam je odredio tri mjeseca za prikupljanje novca i uređenje svih potrebnih formalnosti. Kada je o meni riječ, morala sam platiti više od 56.000 poljskih zlota (tada oko 18.000 dolara). Tek nakon uplate, stečajni povjerenik je bio spreman potpisati javnobilježnički akt i jedino na taj način sam mogla postati vlasnik stana. 

Januar 2008

Tri mjeseca su prošla vrlo brzo, a ja nažalost, nisam prikupila nikakva financijska sredstva. Banke, kojima sam se obratila, odbile su mi odobriti kredit. Razlog je bila moja negativna kreditna istoriija. Nalazila sam se u stvari u registru nepouzdanih dužnika, koji je vođen od strane Biroa za kreditne informacije (BIK). Tokom godine 1999, uzela sam dva kredita za kupovinu stana: stambeni kredit i potrošački kredit. Godine 2001 sam izgubila posao i tokom nekoliko mjeseci bila sam nezaposlena. Iz tog razloga, nisam bila tada u mogućnosti isplatiti svoje kreditne obveze. U vezi s tim, stalno sam kasnila s reguliranjem dospjelih rata, i pojavila su se velika kašnjenja u otplati. Kao rezultat toga, moje ime se pojavilo na “crnoj listi” BIK-a.

Nisam mogla, dakle, uplatiti potrebnu količinu novca za udrugu u roku određenom od strane povjerenika. Zato me upravitelj pozivao redovno u svoj ured i pitao imam li već potrebna financijska sredstva. Pozivao me gotovo svakog utorka i svakog četvrtka, kad bi se pojavio u svom uredu u našem naselju. I gotovo svaki put mi prijetio deložacijom. Jednog januarskog dana pozvao me ponovo kod sebe. Ovaj put, u razgovoru je takođe sudjelovao povjerenikov pravni savjetnik. Dali su mi zadnji rok za uplatu do 28. februara. Nakon isteka tog roka, na zahtjev povjerenika trebala sam dobiti sudski nalog za  deložaciju. Povjerenik i njegov savjetnik su mi dali do znanja:

-Ako ne uplatite novac do kraja februara, onda ćete biti deložirani početkom marta.

Nisam imala pojma odakle uzeti toliko novca i to u tako kratkom vremenskom roku. S ljudske tačke gledišta, moja je pozicija bila potpuno beznadežna i bezizlazna. Uprkos tome, nadala sam se i vjerovala da mora postojati neko rješenje za tu tešku situaciju.

Odlučila sam “pokrenuti Nebo i Zemlju …”  

Odlučila sam dakle “pokrenuti Nebo i Zemlju”. Već na početku 2008, zamolila sam mnoge ljude za veliku molitvu Bogu. Bile su to stotine osoba, što običnih što svećenstva u Poljskoj i inostranstvu, među ostalima, Francuskoj, Italiji, Norveškoj, Islandu, Nizozemskoj i Njemačkoj. U februaru sam također pitala za molitvu, molitvenu skupinu u obližnjoj katoličkoj crkvi. Od tada su se svi ti ljudi molili za Božju pomoć i riješenje moje situacije. Isto tako, ja i moja majka molile smo se stalno za sretan izlazak iz teške pozicije. Ubrzo sam vidjela prve plodove molitve.

Februar je prošao vrlo brzo i vrlo tiho. Povjerenik me je prestao proganjati i redovno pozivati u svoj ured. Uprkos tome da nisam uplatila traženi iznos, nisam dobila nalog za deložaciju. Početkom marta, uputila sam pismo Sudu za stečajni postupak, moleći za produženje roka plaćanja. Ubrzo sam se susrela sa sudijom, koji je pristao na isplatu novca do kraja septembra.

Anna

Mart i april su takođe prošli vrlo brzo, a ja još uvijek nisam imala pojma kako dobiti potrebnu količinu novca. U maju, ponovo sam pitala mnoge ljude za posredničku molitvu.

Na prelazu iz maja u juni, nazvala me moja kolegica Kasia, koja se upravo preselila sa svojom familijom u novi dom u jednan od okruga u Varšavi.

-Slušaj – rekla je Kasia- prije nekoliko dana smo organizirali roštilj s našim novim komšijama. Tokom razgovora ispostavilo se da jedna od mojih komšinicia radi u banci. Spomenula sam joj tako i tebe i to da ne možeš dobiti kredit ni u jednoj banci. Zamisli, ta je  osoba ponudila svoju nesebičnu pomoć i rekla da će biti sretna da ti pomogne u dobivanju kredita. Pitala je samo da ti dam njen broj telefona. Nazovi je, a ona će svakako pokušati da ti pomogne.

Nedugo zatim sam nazvala dobiveni broj i tako sam upoznala Annu, komšinicu moje kolegice Kasie. Anna je radila u bankarstvu već preko desetak godina i bila je dobro upućena na tržištu bankarskih usluga. Ona je odlučila da će mi pomoći pronaći banku koja bi mi – uzimajući u obzir moju situaciju – odobrila sljedeći kredit. Nakon nekoliko dana, kontaktirala me i rekla da je pronašla banku, koja je pristala da mi da kredit. Na prelazu iz juna u juli, prikupila sam sve potrebne dokumente i predala u banku.

Septembar 2008

Došao je i septembar, a ja još uvijek nisam imala pozitivnu informaciju od banke o odobrenju kredita. Početkom septembra, saznala sam da je odluka suspendovana od strane pravnog savjetnika banke. On se nije složio odobriti kredit, jer je u dokumentima stambene udruge bio zapis, koji je izazvao njegovu sumnju. Nekoliko službenika banke pokušalo ga je uvjeriti da je u krivu, ali bez uspjeha. Dalje se pojavio još jedan problem: morala sam što je prije moguće isplatiti jedan od mojih kredita (potrošački kredit) i čim prije dobiti potvrdu o mom uklanjanju iz registra nepouzdanih dužnika, koju vodi Biro za kreditne informacije. 

A šta tu raditi? Očigledno, ostala je samo molitva. Početkom septembra, ponovo sam upitala molitvenu skupinu za posredničku molitvu. Molili smo da pravni savjetnik banke promijeni svoju odluku i da dobijem potrebna financijska sredstva za otplatu kredita.

Dva ili tri dana nakon molitve dobila sam poziv iz banke da je pravni savjetnik promijenio svoju odluku! Novi pravni argumenti koji su mu bili izneseni, bili su toliko uvjerljivi da je bez daljih preispitivanja pristao na odobravanje kredita. U septembru sam bila u mogućnosti da takođe u roku od dva dana prikupim potrebnu količinu novca i potpuno otplatitim potrošački kredit. Ubrzo je moje ime bilo uklonjeno iz “crne liste” nepouzdanih dužnika Biroa za kreditne informacije.

Oktobar 2008

Izgledalo je da je sve bilo na dobrom putu i da ću uskoro biti u mogućnosti uplatiti novac na račun udruge. Ali, na prelazu iz septembra u oktobar, došlo je globalne financijske krize. Većina banaka se odlučila da uskrati davanje kredita ili ih značajno smanji. Istovremeno su značajno povećani zahtjevi kreditora za korisnike kredita.

Početkom oktobra, primila sam telefonski poziv od Anne, koja mi je rekla da se dogodila vrlo teška situacija na financijskom tržištu i da je “moja banka” prestala sa odobravanjem kredita do daljnjega. Ali ona mi je obećala da će pokušati saznati više u banci, u kojoj je zaposlena, da li postoje mogućnosti odobravanja kredita za mene. Ali – kako je spomenula – može biti vrlo teško, jer njena banka odobrava samo visoke kredite i samo bogatim klijentima.

Pitala sam se: šta mi je dalje raditi? I kao i obično palo mi na pamet samo jedna misao: takođe i ovaj put pitati ljude iz Crkve za posredničku molitvu! Devetog oktobra bila je još jedna posrednička molitva, tokom koje sam molila zajedno sa molitvenom skupinom u obližnjoj crkvi.

Sljedećeg dana, 10. oktobra, oko podneva, Anna me nazvala s vijestima da se lično susrela s izvršnim direktorom banke i dobila njegov pristanak na odobravanje kredita za mene. Deset dana kasnije sam potpisala ugovor o kreditu s bankom. Banka je odlučila da izvrši prenos sredstava na račun povjerenika, nakon što ja prikažem potpisani notarski akt.

***

Još tog istog dana sam se sastala s povjerenikom da se dogovori datum potpisivanja notarskog akta. A tamo neočekivano i vrlo neugodno iznenađenje!

Nakon čitanja ugovora s bankom, stečajni povjerenik je rekao da određene odredbe u ugovoru izazivaju njegove sumnje i da neće potpisati notarski akt, dok banka ne izmjeni ugovor. Ali, banka nije namjeravala mijenjati sadržaj ugovora. Kao odgovor na to, upravitelj je rekao da u tom slučaju neće potpisati sa mnom bilo kakav notarski akt.

Takođe, i ovaj put sam pitala za molitvu osobe iz molitvene skupine, koje su se molile u nakani za  sretan ishod slučaja. Nekoliko dana nakon molitve banka je pristala na susret s povjerenikom. Tokom razgovora, rukovodilac odjela banke predložio je rješenje za slučaj, na koje je povjerenik rado pristao.

26. novembra 2008 godine

Notarski akt potpisan je između mene i povjerenika 26. novembra u odjelu u banci, u prisutnosti notara i pravnog savjetnika banke. Bilo je oko 9:30 ujutro. Oko 11:00 sam dobila poziv iz banke da je već izvršen prenos novca na stambenu udrugu.

Na taj način sam postala zakonska vlasnica mog stana. Sve prepreke koje su bile na putu do sretnog zaključenja slučaja bile su uklonjene. To je bilo moguće zahvaljujući molitvi Bogu – ogromnoj molitvi velikog broja ljudi u zemlji i inostranstvu.

Da, to je uistinu bila velika molitva, kadra pokrenuti Nebo i Zemlju!