03. Vjerujem i imam povjerenje!

U svom sam se životu uvjerila koliko je velika Božja dobrota. Kako je veliko Njegovo milosrđe! U svemu što je moj križ, tj. u mojoj bolesti, nemoći, ograničenosti, napuštenosti i nemoći – Bog mi pokazuje svoju ljubav i otkriva svoju slavu. Gospodin Bog u Isusu Kristu neprestano se nadvija nad mojom ljudskom bijedom i u svakom trenutku brine za mene kao najbolji, nježni i milosrdni Otac! Svakog dana otkriva mi svoju dobrotu i ljubav, očinsku brigu i sažaljenje. Da nije bilo Božje zaštite, ne bih bila u stanju pobrinuti se sama. Da nije bilo pomoći milosrdnog Boga, ne znam što bi sa mnom bilo. Dobri Bog stalno izlijeva svoju milost na mene, iako ničim nisam zaslužila tako velike Njrgove darove. Zato smjelo mogu ponoviti za sv. Ivanom Pavlom II da „Jesam snažno u Božjim rukama”.

Da, sve je u rukama Boga čijem Milosrđu se povjeravam. U Božje milosrđe uložila sam svoje puno povjerenje. Svaki trenutak mog života je milost koja proizlazi iz Božje beskrajne milosti. Sve što sam primila- je dar Milosrđa. Božje milosrđe me prati stalno kroz moj život. U Božjem milosrđu pronalazim svu pomoć, podršku i zaštitu u svakoj situaciji. Crpim snagu i hrabrost iz Božjeg Milosrđa kako bih se učinkovito nosila sa svakodnevnim poteškoćama i nosila svoj svakodnevni križ. Božje milosrđe je za mene izvor nade i vjere da je Bog sa mnom, da me čuva neprestano, nikad me ne napušta i nikada mi ne odbija pomoći

Isus Krist je Milosrdna Ljubav. Polažem sam svu svoju nadu u Njega. Vjerujem da će me Isus i dalje voditi i paziti na mene jer je vrlo dobar i milostiv. Vjerujem da me On neće napustiti mene i pobrinut će se za sve. Vjerujem da se Bog brine za mene kao najbolji Otac za Svoje dijete. Vjerujem da iznas svega nas čuva Blažena Majka kojoj sam se povjerila. Također vjerujem da sam sigurna u učinkovit zagovor svetaca i anđela – mojih prijatelja na Nebu. Vjerujem da ću s Bogom nadvladati svaki napor svog zemaljskog hodočašća i da ću doći sretno do svog odredišta ili do Neba.

Mogu smjelo reći da živim u sjeni Božjih, Očinskih, zaštitnih “krila” i zato bih željela ponoviti za psalmistom:

Gospod je pastir moj: ništa mi neće nedostajati!
Na poljanama zelenim pusti me da sjedim;
na vodama odmorišta pusti me da počinem.
On krijepi dušu moju,
vodi me pravom stazom zbog imena svojega.
Moram li i putovati smrtnom dolinom:
ne bojim se nesreće, jer ti si s menom;
štap tvoj i palica tvoja, oni su, koji me tješe.
Pripremaš stol preda mnom, na pogled neprijateljima mojim;
mažeš mi glavu uljem; čaša se moja prelijeva.
Samo sreća i milost pratit će me kroz sav život;
i prebivat ću u domu Gospodnjem zauvijek.. [Psalm 23]