04. Kako je počeo moj put s Gospodinom Bogom?

Odrasla sam u katoličkoj obitelji. Od djetinjstva sam odrastala u atmosferi molitve i duboke pobožnosti. Moja majka i njeni roditelji dali su mi vjeru u Boga. Bili su vrlo revni katolici, živjeli su u prijateljstvu s Bogom, a njihov život je bio jednostavan, ispunjen molitvom i radom. Vjera u Boga i Njegova ljubav prema čovjeku bila je za njih nešto očito i prirodno.

Upravo oni, moji najbliži, učili su me vjeri. Dali su mi je na jednostavan način tako što su me učili kroz svjedočanstvo svog života. Svakodnevno sam vidjela kako su živjeli, prakticirali i ispovijedali svoju vjeru. Mogla bih navesti mnogo primjera koji potvrđuju njihovu ljubav i privrženost Bogu. Između ostalog, zauvijek u mom sjećanju upisana je slika moje majke i djeda kako hodaju pješice do Svete mise do župne crkve sedam kilometara udaljene od moga sela (kad sam bila mala, nije bilo hrama u mom gradu). U nedjelju i za blagdane, mama i djed i baka prelazili ovu cestu pješice, koja je trajala više od sat vremena u jednom smjeru. Sjećam se da smo išli na Ponoćnu misu, bez obzira na hladnoću i snijeg. Kasnije je bilo lakše doći do Svete mise, jer su autobusi stigli do mog sela. Mnogo godina kasnije u mom je gradu sagrađena kapela u kojoj se slavila Euharistija.

Sva moja rodbina već je otišla k Gospodinu, ali njihovi likovi će mi uvijek ostati u sjećanju u molitvi pred Bogom, unatoč umoru nakon vrlo napornog radnog dana na farmi. Dobro se sjećam kako se moja majka čak kad je išla u krevet držeći krunicu u ruci molila podtonom dok ne bi zaspala.

Život moje majke i djeda i bake – pun jednostavnosti i vjere – bio mi je poput kateheze. Zato mi je vjera bila prirodna stvar od djetinjstva, jer je „vjerovanje u Boga“ bilo nešto očito u našem domu.

Vrlo sam zahvalna svojoj majci Heleni, baki Teofili i djedu Antoniju što su prenijeli svoju vjeru i usadili je u mene. Svakog dana zahvaljujem Bogu za svoje voljene i molim Ga da im podari milost vječnog života na Nebu.