Nakon što sam izgubila posao u banci, nekoliko mjeseci bila sam nezaposlena. Moje ušteđevine su se brzo istrošile i pitala sam se što će se sa mnom dogoditi dalje. Imala sam, nakon svega, mnoge financijske obaveze, uključujući i pozajmnice i stambeni kredit. Došlo je do toga, da sam u svrhu vraćanja istih, koristila pomoć od mame i morala posuđivati od prijatelja. Iz toga razloga, postalo je hitno pronaći novo zaposlenje. Ali to nije bilo tako lako, jer sam tada bila jako bolesna i slaba.
Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci tražila sam posao na različite načine, međutim, svi ovi napori nisu urodili plodom.
Moj životopis ili CV, izgledao je dosta “impresivno” zbog mojih vještina i poticao je potencijalnog poslodavca da me pozove na intervju. No, što s tim, jer obično nakon prvog razgovora, znala sam da neću dobiti ponuđeno radno mjesto.
Činjenica je da nisam bila u mogućnosti proći bilo koji intervju za posao. Imala sam već tada slabe živce, da sam bila nervozna na samu pomisao o razgovoru sa poslodavcem. U tijeku toga sam osjećala jaku nervnu napetost koja me potpuno paralizirala. To je bilo neovisno o meni. Kočila mi se tada čeljust, govorila sam nejasno, uz velike poteškoće, cijedeći kroz zube pojedine riječi.
Događalo se da sam tijekom razgovora odjednom posrtala i nisam imala snage za nastavak govora. Dobivala sam tada dojam da su prestajali raditi svi mišići koji su uključeni u proces govora. Bila sam nemoćna i bespomoćna, vidjevši da ne mogu učiniti apsolutno ništa kako bi poboljšala svoj izgovor. Stoga, nije bilo čudno, da je moje stanje obeshrabrivalo poslodavce koji me obično nisu kontaktirali više.
***
Vrijeme je prolazilo, a ja sam još uvijek bila bez posla. Na početku traženja sam odlučila tražiti posao u skladu sa iskustvima iz prošlosti, odnosno u odjelima upravljanja ljudskim resursima. No, s vremenom sam shvatila da imam blijedu priliku za povratak na posao u mojoj struci, obzirom na loše zdravlje. Tada sam odlučila pronaći bilo kakav posao. No, još uvijek bez uspjeha.
Tijekom cijelog razdoblja bolesti i bez posla, molila sam puno i tražila izmjene moje situacije. U to vrijeme, osjećala sam blisku prisutnost Gospodina Boga u mom životu. Tako se događalo, da sam na mom putu uvijek sretala ljude koji su mi pomagali na različite načine. Ponekad je to bila materijalna pomoć, drugi puta – dobar savjet i emocionalna podrška. Unatoč višestrukim poteškoćama, uvijek sam dobivala pomoć od Boga i ljudi, kad sam ju trebala.
Ogromno jačanje crpila sam iz molitve. Unatoč beznadnosti moje pozicije, nisam bila shrvana, a u vrlo teškim trenucima, mogla sam gledati s nadom prema budućnosti. Kada su počinjali da me obavijaju sumnja i crni očaj, tada sam uzimala u svoje ruke Sveto Pismo i čitala dok ne bih osjetila mir i snagu. Često, po razmatranju redaka iz Biblije i molitve, obavijala me neopisiva radost. Jednoga dana sam zapisala u svoj dnevnik: „Imam u džepu danas samo četiri zlote, a najsretniji sam čovjek na svijetu.”
Čvrsto sam vjerovala da ,baš kao u slučaju liječenja, također i po pitanju posla Isusa će prići da mi pomogne. Molila sam se stalno i nikada nisam izgubila nadu da ću jednog dana naći posao.