Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete!
Kucajte i otvorit će vam se!
Jer tko god moli, prima.
Tko god traži, nalazi. Tko kuca, otvara mu se.
(Iz Evanđelja po Mateju. 7,7-8)

Sljedeća priča je o moći posredničke molitve u “borbi”, koja se odigrala sa stambenom udrugom i upraviteljem za moj stan.

Godine 1999 sam odlučila kupiti novi stan. Tada sam radila u banci, imala sam visoke zarade, i mogla sam dobiti bankovni kredit za kupnju novog stana. Našla sam – po mom mišljenju – ispravnu i pouzdanu stambenu udrugu, koja je upravo gradila novo naselje. Nakon dugog razmišljanja, odlučila sam potpisati ugovor s udrugom i platila sam cijeli iznos za izgradnju. Kada je naselje izgrađeno, dobila sam ključeve od stana i odmah se preselila u njega.

Godina 2004 – Stečaj udruge

Na žalost, nisam postala vlasnicom stana, jer nisam mogla potpisati ugovor kod javnog bilježnika. Zašto? Stambena udruga nedugo potom našla se u vrlo teškoj financijskoj situaciji, a zatim u stanju stečaja (bankrota). Sud za stečajni postupak je imenovao upravitelja za upravljanje udrugom i za prodaju njene imovine.

U vrijeme početka stečajnog postupka, sve odluke dotadašnjeg odbora su izgubile pravnu moć. Zato nije bilo više moguće za mene nastaviti s potpisivanjem javnobilježničkog akta. Dakle nisam mogla postati pravni vlasnik stana. Kako sam tada saznala, čak sam mogla izgubiti stan i plaćeni doprinos za izgradnju. Pokazalo se, naime, da je zakonski vlasnik mog stana stambena udruga. Iz tog razloga, stečajni upravitelj mogao je učiniti s mojim stanom što ga je volja. Na primjer, mogao je prodati stan bez moje dozvole i deložirati me, a da mi ne vrati moj uplaćeni novac.

Na taj način je počelo za mene vrlo teško razdoblje mog života, puno straha od gubitka stana (i istodobno krova nad glavom), gubitka cijelokupnog novca uloženog u stan i neizvjesnu budućnost.

Pred kraj 2007 godine…

Tek pred kraj 2007, pojavila se mogućnost da će se riješiti moj problem sa stanom. Jednoga dana upravitelj je pozvao mene, kao i ostale stanare, koji baš poput mene, nisu bili zakonski vlasnici svojih stanova. Tijekom sastanka, obavijestio nas je o mogućnosti potpisivanja javnobilježničkog ugovora. No, nažalost, bio je uvjet – što prije moramo platiti dodatni iznos novca. Upravitelj nam je odredio tri mjeseca za prikupljanje novca i uređenje svih potrebnih formalnosti. Kada je o meni riječ, morala sam platiti više od 56.000 poljskih zlota (tada oko 18.000 dolara). Tek nakon uplate, stečajni upravitelj je bio spreman potpisati javnobilježnički akt i jedino na taj način sam mogla postati vlasnik stana.

Siječanj 2008

Tri mjeseca su prošla vrlo brzo, a ja nažalost, nisam prikupila nikakva financijska sredstva. Banke, kojima sam se obratila, odbile su mi odobriti kredit. Razlog je bila moja negativna kreditna povijest. Nalazila sam se u stvari u registru nepouzdanih dužnika, koji je vođen od strane Biroa za kreditne informacije (BIK). Tijekom godine 1999, uzela sam dva kredita za kupnju stana: stambeni kredit i potrošački kredit. Godine 2001 sam izgubila posao i tijekom nekoliko mjeseci bila sam nezaposlena. Iz tog razloga, nisam bila tada u mogućnosti isplatiti svoje kreditne obveze. U svezi s tim, stalno sam kasnila s reguliranjem dospjelih rata, i pojavila su se velika kašnjenja u otplati. Kao rezultat toga, moje ime se pojavilo na “crnoj listi” BIK-a.

Nisam mogla, dakle, uplatiti potrebnu količinu novca za udrugu u roku određenom od strane upravitelja. Zato me upravitelj pozivao redovito u svoj ured i pitao imam li već potrebna financijska sredstva. Pozivao me gotovo svakog utorka i svakog četvrtka, kad bi se pojavio u svom uredu u našem naselju. I gotovo svaki put mi prijetio iseljenjem. Jednog siječanjskog dana pozvao me ponovo kod sebe. Ovaj put, u razgovoru je također sudjelovao upraviteljev pravni savjetnik. Dali su mi zadnji rok za uplatu do 28. veljače. Nakon isteka tog roka, na zahtjev upravitelja trebala sam dobiti sudski nalog za deložaciju. Upravitelj i njegov savjetnik su mi obznanili:

-Ako ne uplatite novac do kraja veljače, onda ćete biti deložirani početkom ožujka.

Nisam imala pojma odakle uzeti toliko novca i to u tako kratkom vremenskom roku. S ljudske točke gledišta, moja je pozicija bila potpuno beznadna i bezizlazna. Unatoč tomu, nadala sam se i vjerovala da mora postojati neko rješenje za tu tešku situaciju.

Odlučila sam “pokrenuti Nebo i Zemlju …”  

Odlučila sam dakle “pokrenuti Nebo i Zemlju”. Već na početku 2008, zamolila sam mnoge ljude za veliku molitvu Bogu. Bile su to stotine osoba, što običnih što svećenstva u Poljskoj i inozemstvu, među ostalima, Francuskoj, Italiji, Norveškoj, Islandu, Nizozemskoj i Njemačkoj. U veljači sam također pitala za molitvu, molitvenu skupinu u obližnjoj katoličkoj crkvi. Od tada su se svi ti ljudi molili za Božju pomoć i riješenje moje situacije. Isto tako, ja i moja majka molile smo se stalno za sretan izlazak iz teške pozicije. Ubrzo sam vidjela prve plodove molitve.

Veljača je prošla vrlo brzo i vrlo tiho. Upravitelj me je prestao proganjati i redovito pozivati u svoj ured. Unatoč tomu da nisam uplatila traženi iznos, nisam dobila nalog za iseljenje. Početkom ožujka, uputila sam pismo Sudu za stečajni postupak, moleći za produženje roka plaćanja. Ubrzo sam se susrela sa sucem, koji je pristao na isplatu novca do kraja rujna.

Anna

Ožujak i travanj su također prošli vrlo brzo, a ja još uvijek nisam imala pojma kako dobiti potrebnu količinu novca. U svibnju, ponovno sam pitala mnoge ljude za posredničku molitvu.

Na prijelazu iz svibnja na lipanj nazvala me moja kolegica Beata, koja se upravo preselila sa svojom obitelji u novi dom u jednan od okruga u Varšavi.

-Slušaj – rekla je Beata- prije nekoliko dana smo organizirali roštilj s našim novim susjedima. Tijekom razgovora ispostavilo se da jedna od mojih susjeda radi u banci. Spomenula sam joj tako i tebe i to da ne možeš dobiti kredit ni u jednoj banci. Zamisli, ta je osoba ponudila svoju nesebičnu pomoć i rekla da će biti sretna da ti pomogne u dobivanju kredita. Pitala je samo da ti dam njezin broj telefona. Nazovi je, a ona će svakako pokušati da ti pomogne.

Nedugo potom sam nazvala dobiveni broj i tako sam upoznala Annu, susjedu moje kolegice. Anna je radila u bankarstvu već preko desetak godina i bila je dobro upućena na tržištu bankarskih usluga. Ona je odlučila da će mi pomoći pronaći banku koja bi mi – uzimajući u obzir moju situaciju – odobrila sljedeći kredit. Nakon nekoliko dana, kontaktirala me i rekla da je pronašla banku, koja je pristala dati mi kredit. Na prijelazu iz lipnja u srpanj, prikupila sam sve potrebne dokumente i predala u banku.

Rujan 2008

Došao je i rujan, a ja još uvijek nisam imala pozitivnu informaciju od banke o odobrenju kredita. Početkom rujna, saznala sam da je odluka suspendirana od strane pravnog savjetnika banke. On se nije složio odobriti kredit, jer je u dokumentima stambene udruge bio zapis, koji je izazvao njegovu sumnju. Nekoliko službenika banke pokušalo ga je uvjeriti da je u krivu, ali bez uspjeha. Nadalje se pojavio još jedan problem: morala sam što je prije moguće isplatiti jedan od mojih kredita (potrošački kredit) i čim prije dobiti potvrdu o mom uklanjanju iz registra nepouzdanih dužnika, koju vodi Biro za kreditne informacije.

A što tu raditi? Očigledno, ostala je samo molitva. Početkom rujna, ponovno sam upitala molitvenu skupinu za posredničku molitvu. Molili smo da pravni savjetnik banke promijeni svoju odluku i da dobijem potrebna financijska sredstva za otplatu kredita.

Dva ili tri dana nakon molitve dobila sam poziv iz banke da je pravni savjetnik promijenio svoju odluku! Novi pravni argumenti koji su mu bili izneseni, bili su toliko uvjerljivi da je bez daljnih preispitivanja pristao na odobravanje kredita. U rujnu sam bila u mogućnosti da također u roku od dva dana prikupim potrebnu količinu novca i potpuno otplatitim potrošački kredit. Ubrzo je moje ime bilo uklonjeno iz “crne liste” nepouzdanih dužnika Biroa za kreditne informacije.

Listopad 2008

Činilo se da je sve bilo na dobrom putu i da ću uskoro biti u mogućnosti uplatiti novac na račun udruge. No, na prijelazu iz rujna u listopad došlo je globalne financijske krize. Većina banaka se odlučila uskratiti davanje kredita ili značajno ih smanjiti. Istodobno su znatno povećani zahtjevi kreditora za korisnike kredita.

Početkom listopada, primila sam telefonski poziv od Anne, koja mi je rekla da se dogodila vrlo teška situacija na financijskom tržištu i da je “moja banka” prestala sa odobravanjem kredita do daljnjega. Ali ona mi je obećala da će pokušati saznati više u banci, u kojoj je zaposlena, da li postoje mogućnosti odobravanja kredita za mene. Ali – kako je spomenula – može biti vrlo teško, jer njena banka odobrava samo visoke kredite i samo bogatim klijentima.

Pitala sam se: što mi je dalje raditi? I kao i obično palo mi na pamet samo jedna misao: također i ovaj put pitati ljude iz Crkve za posredničku molitvu! Devetog listopada bila je još jedna posrednička molitva, tijekom koje sam molila zajedno sa molitvenom skupinom u obližnjoj crkvi.

Sljedećeg dana, 10. listopada, oko podneva, Anna me nazvala s vijestima da se osobno susrela s izvršnim direktorom banke i dobila njegov pristanak na odobravanje kredita za mene. Deset dana kasnije sam potpisala ugovor o kreditu s bankom. Banka je odlučila da izvrši prijenos sredstava na račun upravitelja, nakon što ja prikažem potpisani javnobilježnički akt.

Još tog istog dana sam se sastala s upraviteljem da se dogovori datum potpisivanja javnobilježničkog akta. A tamo neočekivano i vrlo neugodno iznenađenje!

Nakon čitanja ugovora s bankom, stečajni upravitelj je rekao da određene odredbe u ugovoru izazivaju njegove sumnje i da neće potpisati bilježnički akt, dok banka ne izmjeni ugovor. Ali, banka nije namjeravala mijenjati sadržaj ugovora. Kao odgovor na to, upravitelj je rekao da u tom slučaju neće potpisati sa mnom bilo kakav javnobilježnički akt.

Također, i ovaj put sam pitala za molitvu osobe iz molitvene skupine, koje su se molile u nakani za sretan ishod slučaja. Nekoliko dana nakon molitve banka je pristala na susret s upraviteljem. Tijekom razgovora, voditelj podružnice banke predložio je rješenje za slučaj, na koje je upravitelj rado pristao.

26. studenog 2008 godine

Javnobilježnički akt potpisan je između mene i upravitelja 26. studenog u odjelu u banci, u nazočnosti javnog bilježnika i pravnog savjetnika banke. Bilo je oko 9:30 ujutro. Oko 11:00 sam dobila poziv iz banke da je već izvršen prijenos novca na stambenu udrugu.

Na taj način sam postala zakonska vlasnica mog stana. Sve prepreke koje su bile na putu do sretnog zaključenja slučaja bile su uklonjene. To je bilo moguće zahvaljujući molitvi Bogu – ogromnoj molitvi velikog broja ljudi u zemlji i inozemstvu.

Da, to je doista bila velika molitva, kadra pokrenuti Nebo i Zemlju!