27. Poziv na obraćenje

Trenutno, kad razmišljam o nesrećnom događaju iz siječnja 2011. i njegovim posljedicama, dolazim do zaključka da je Bog imao svoj plan, dopuštajući ovaj događaj. Stavio me na granicu između života i smrti. Patnja je bila toliko velika da sam mislila da ću uskoro umrijeti. A onda – kao u času smrti – život mi je bljesnuo pred očima. Vidjela sam da još nisam slijedila pravi put, iako sam mislila da živim dobro. Vidjela sam sve što se Bogu nije svidjelo u mom životu – svaku manu u mojoj duši i svaku prljavštinu u mom srcu. Vidjela sam svoje grijehe i ljude koje sam povrijedila Osjetila sam veliku bol i žaljenje što više nikad neću popraviti svoju krivnju. U isto vrijeme vladao je ogroman strah da me Bog odbacio. Činilo mi se da sam potpuno izgubila odnos s Bogom. Mislila sam da ću biti prokleta.

Svijest o vlastitoj grešnosti bila je strašna. Vidjela sam da je i najmanji grijeh gadost prema Bogu i zatvara mi put prema Nebu. Shvatila sam koliko me grijesi odvajaju od Boga, iako su mi se prije činili malim i nebitnim. Shvatila sam da čak i najmanja krivnja prijeti mom spasenju. Shvatila sam da će me zbog moje prljavštine odbiti Bog koji je čist i svet. Stoga sam mislila da se ja- koju sam do sada smatrala dobrim čovjekom i katolikom – možda neću spasiti. Ova vizija vječnog prokletstva bila je strašna i dovela me do strašnog očaja. U to sam vrijeme počela zvati Boga i moliti za Milost.

Bog me dugo nije dao očajavati. Ubrzo je odgovorio na moj ozbiljni poziv i pokazao mi svoju dobrotu. Pomogao mi je i dao mi nadu. Utješio me i poslao svjetlost riječima evanđelja: “Bog je toliko volio svijet da je dao svojega jedinorođenog Sina da nijedan koji u njega vjeruje ne pogine, nego da ima vječni život ” (Iv 3,16)

Dok sam razmatrala riječi citiranog evanđeoskog odlomka, otvorile su mi se oči duše i srcem sam shvatila koliko je veliko Božje milosrđe za grešnike! Koliko je velika Božja dobrota koja je poslala Sina svoga u svijet da nas spasi! Bilo mi je olakšanje kad sam shvatila da nisam izgubljena zbog svoje krivnje. Kako je velika bila moja radost!

Još od kada sam bila dijete, vjerovala sam da je Isus Krist jedini Spasitelj svijeta, ali to nisam razumjela srcem. Tek nakon te siječanjske nesreće Bog mi je pokazao što to zapravo znači. Tada sam shvatila dio tajne spasenja. Isus Krist je krivio sebe za moje grijehe i preuzeo teret moje krivnje. Nosio je težak križ, a taj križ je kriv za cijeli moj život. Trpio je kaznu da me oslobodi vječne kazne. Srcem sam shvatila da, da nije Isusa Krista, bila bih prokleta. Duboko sam shvatila da je moje spasenje moguće samo zahvaljujući Isusu Kristu. Nitko ne dolazi k Bogu osim kroz Krista. Samo kroz Isusa Krista dobivamo oproštenje grijeha i krivnje. Kroz Isusa i Njegov križ imamo otvoren put do neba i pristup nebeskom Ocu. Kristov križ vrata su kroz koja vodi jedini put k Bogu Ocu. Jer Isus Krist je jedini Spasitelj svijeta.

Koliko sam bila zahvalna Bogu koji je tako ljubazan i milostiv! Zahvaljivalam sam mu što me, unatoč mojim grijesima i krivnji, nije odbio već mi je pružio pomoć u Isusu Kristu. Zahvalila sam Mu za Sakrament pomirenja, zahvaljujući kojem stalno dobivam milost oproštenja. Razmišljajući o prošlim događajima, shvatila sam da je Bog u svojoj milosti dopustio nesretni događaj da bi spasio moju dušu. Mogli biste reći da je Bog upotrijebio štap protiv mene, dopuštajući ovaj dramatični događaj. Na taj mi je način pokazao očinsku brigu, pozivajući na sljedeću fazu obraćenja i rasta u vjeri. Jer Bog ne želi da grešnik bude osuđen, nego da se pretvori i postane dijete Božje ili novi čovjek u Isusu Kristu.

Hvalite Gospodinu za Njegovo milosrđe!