Trenutno, osvrćući se na ono što sam doživjela, vrlo sam zahvalna Bogu što sam pala na klizav trotoar te pamtljive januarske večeri 2011. Hvala Bogu za svu strašnu fizičku i duhovnu patnju koju sam proživijela. Znam da je to bilo potrebno za dobro moje duše. Vrijeme bolesti bilo je posebna etapa mog života jer me približilo Bogu u kome sam tražila pomoć i spas. Patnja me još više otvorila Bogu i pomogla mi da se uzdignem k Njemu. Patnja me natjerala da se držim Boga. Može se reći da mi je Gospodin govorio kroz strah, napuštenost i bliskost i prijetnju smrću. Zahvaljujući tome promatrala sam svoj život u novom svjetlu. Kad sam shvatila da mogu umrijeti u svakom trenutku, pojavila se velika želja za spasenjem i biti s Bogom. Tada me Bog stavio u istinu. U svjetlu Duha Svetoga vidjela sam svoj grijeh i potrebu za duhovnom izmjenom. Shvatila sam da mi je opet potrebno obraćenje i pročišćenje. Shvatila sam koliko je važno odreći se svakog zla i izvući ga iz života. Zato je razdoblje bolesti vrijeme odricanja od svega što me uznemirilo na putu k sjedinjenju s Bogom. 

Uvidjela sam da patnja ima moć čišćenja koja razbija srce i oslobađa ga loših sklonosti. Patnja pomaže povratiti se s krivog puta, liječi sebičnost i ravnodušnost. Nadam se da sam zahvaljujući svojoj patnji postala manje sebična nego što sam bila prije. Osim toga, patnja mi je pomogla da se odvratim od ovozemaljskih želja i učinila sam ovozemaljske stvari nebitnim ili odložene u drugi plan. Nisam više ista osoba kakva sam bila prije nezgode.

Patnja me prisilila da zastanem i razmislim o smislu svog života: zašto živim? kuda idem? idem li pravim putem? Patnja me otvorila za najvažniju stvar u mom životu. To mi je pomoglo da otkrijem smisao života na ovome svijetu.

Moja patnja otvorila me za patnje drugih ljudi: bolesnih, usamljenih, napuštenih, bespomoćnih, depresivnih, očajnih … Zahvaljujući patnji, shvatila sam koliko su teška vremena umiranja ljudi, posebno onih koji umiru u usamljenosti i napuštenosti. To me je potaknulo da se svakodnevno molim za umiruće i nudim svoju patnju zbog njih.

Poniznost sam naučila kroz patnju. Zahvaljujući mojoj bolesti i patnji, otkrila sam tko sam zapravo. A ja sam slabost i ništa ne mogu sama. Svoju snagu crpim samo od Boga. On je davatelj svega što mi je potrebno za život. Sve dugujem Bogu.

Bog u Isusu Kristu je moja pomoć i podrška. Živim i funkcioniram samo zahvaljujući pomoći i podršci dobrog Boga koji me se stalno sjeća, neprestano se brine za mene i zadovoljava sve moje potrebe. Duhovno me ojačava, daje mi nadu i daruje mi mir srca. Svakog dana doživljavam beskonačno Božije Milosrđe!